Muzika

 

Duvački instrumenti


Klarinet

 
Klarinet pripada grupi drveno - duvačkih instrumenata. Za razliku od flaute, klarinet  se i dalje pravi od drveta, posebno od crnog abonosa.
Sastavljen je od trščanog jezička, usnika, srednja dva dela, (koja se nekad prave izjedna) i završnog dela.
Trščani jezičak se pričvršćuje za usnik metalnim obručem sa zavrtnjima. Ton se dobija uduvavanjem vazduha preko jezička.
Usnik se ranije pravio od drveta, a u novije vreme od ebonita, a čak i od staka. On se uvrće u početni deo cevi koji se zove burence.
Na srednjim delovima se nalazi ceo mehanizam klarineta, koje čine poluge, prstenovi i klapne.
Završni deo je blago proširen, a njegova ivica je zaštićena metalnim obručem.
Iako se klarinet pravi od drveta, ceo njegov mehanizam je od metala (klapne, prstenovi i poluge).
Raspon klarineta je od d do b3, ali mu je najlepša boja od d do g3 Najdublji tonovi su najlepši i najizražajniji.
Notacija se vrši u violinskom ključu.
Pošto je virtuozan , koristi se kao solo instrument, ali je stalni član simfonijskog orkestra. Koristi se i u kamernim sastavima.
Postoji više vrsta klarineta: in A, in B (oni se najviše upotrebljavaju), in C, in D i in Es.
Klarinet in B ima pun i svetao zvuk i najviše se koristi kao solo instrument.
In A ima tamniji i nežniji zvuk, pa se zbog toga koristi u kamernoj muzici.

In C ima veoma tvrd zvuk i nalazi primenu u duvačkim sastavima.
Primer:
I simfonija c - moll III stav (Johanes Brams)
V simfonija e - moll I stav (Petar Iljič Čajkovski)
 

Istorijat:
Preteča današnjeg instrumenta sa trščanim jezičkom je indijska zurna, grčki aulos i dr. Njihovo zajedničko obeležje odražava se u srednjevekovnovnom nazivu šalmaj, što znači trska. Klarinet je nastao tek krajem XVII veka, ali se brzo usavršavao. Već tokom XVIII veka se koristio kao solo instrument, da bi malo kasnije postao stalni član orkestra.
Za klarinet su najviše komponovali Štamic, Mocart, Betoven, Veber, Brams i Stravinski.